Vi ste ovde
Naslovna > Društvo > Slavsko okupljanje

Slavsko okupljanje

Piše: Maja Đorđević

Rođena sam u Prokuplju, malom gradiću koji je centar Topličkog okruga.

Cela oblast, kao i reka, dobili su naziv po brojnim izvorima tople mineralne vode. Toplina vode zagrevala je srce i dušu starosedelaca i doseljenika. Ostajala je duboko u njima, čak i kad bi otišli iz ovog kraja.

Iznad varošice uzdiže se Hisar. Brdo, na kojem je utvrđenje. Okružuje ga sa tri strane reka Toplica i seče višlje, otpornije stene, umesto nižih, mekših. Zanimljivo je kako predeli i njihovi toponimi govore mnogo o osobinama stanovništva.

Brdo Hisar

Iako retko idem, volim ovo mesto. Ne samo zato što me podseća na detinjstvo i bezbrižne dane. Tako i sada, za slavu, motivisano krećem na put koji traje skoro četiri sata od Beograda. Jedva čekam da zagrlim sestriće i sestričine. Znam unapred kakva će me galama dočekati. Jer to smo mi, Đorđevići. Bučni, energični, topli i srdačni. Mada to zavisi od vas, možete nekad da upoznate i našu tamnu stranu. Ne dao Bog!

-Tetkaaa!!!!- viče njih pet u glas.

-Polako, nije ni ušla!- kaže Vesna, starija sestra.

-Pusti ih! Srećna vam slava!-

-Hvala! Kako si putovala?- pita me strina.

-Nikad lepše ni lakše nisam došla!-

-Jesi li gladna ili ćeš kafu?- uključuje se Ana.

-Posle ću sa gostima da jedem, došla sam ranije da se ispričamo.-

-Imam drenjinovaču!- hvali se strina.

-E, to može!-

I tako kreće razgovor da teče. Sedim pored toplog šporeta na drva. Ušuškana na kauču, zajedno sa svima koje volim. I znači mi tih par sati pre nego što krenu gosti da dolaze. Na našim slavama ih doduše nikad nema puno. Uvek su poznati i bliski, znate već, ljudi pred kojima ste u potpunosti svoji, nesuzdržani.

-Ko je razbio zaštitno staklo na stolu?- pitam.

-Ja sam podizala stolice prilikom usisavanja preko stola. Da vratim jednu na mesto i zakačim ga nogom.- kaže strina.

-Dobro strina, pa zar je moguće da od petoro unučadi ti budeš ta što je slomila staklo?!-

-Natalija, neću više da ponavljam. Ustani da pomogneš!- Vesna se obraća svojoj ćerki.

-Au, što tako režiš na nju? Postala si kao kao Seka Sablić u “Ljubav, navika, panika”.-

-Je l’ stvarno tako izgledam? Mora da je od previše odgledanih epizoda ili od ovog klimaksa!-

-Da mama, izgledaš baš tako, samo što ti ne vidiš sebe! Ali drugi ljudi primećuju!- ohrabreno odgovara Natalija.

-Nemoj sad da se izvlačiš na klimaks. Zete kako ti ovo podnosiš?-

-Nekad uđe na jedno uvo, a na drugo izađe. A nekad podviknem jače od njih dve, da bi završile raspravu.-

Dok pričamo brišemo tanjire, ovale i pribor za jelo. Ređamo meze i postavljamo dugačak sto u drugoj sobi. Slušamo recitacije i tužakanja. Ko je kome uzeo loptu? Ko je koga udario i prvi počeo?!

-Odlična ti je ova slana torta, pošalji mi obavezno recept!- kažem Ani.

-Jednostavno je da napraviš, poslaću ti. Hoćeš sa mnom po roštilj? Treba i Aleksandra da dovezem.-

-Hoću.-

Vozimo se kroz grad. Napolju skoro da nema žive duše. Svi su kod kuće ili u gostima.

-Vidiš kako moj auto sam traži stanice! I to voli ove narodne, jedini način da ih izbegnemo je da slušamo disk sa dečijim pesmicama.-

-Možemo te dečije, slobodno! Jel imaš “Razbole se lisica”?-

-Aleksandre, izađi, stigla sam. I ponesi Dunjinu šnalu.-

-Koju šnalu? Gde je šnala?-

-Bilo koju Dunjinu iz kupatila!-

-A gde je kupatilo?-

-‘ajde zete, o’ladiće se roštilj!-

-O, jesu li svi isti?!-

-Znaš da moja mama krije od tate orahe za kolače u frižideru! Oduvek, a nikad ih nije pronašao!-

Vraćamo se u stan. Gosti su pristigli. Piju kafu natenane.

Sedamo za sto i nazdravljamo. Gledamo se u oči, dok zveckaju ukrštene čaše. Vodimo računa da svi budu usluženi.

Uz iće i piće, mi slavimo. Slavimo zajedništvo, porodicu i bliskost. Uspomene koje nas povezuju. Istu krv koja nam teče kroz vene. Prijateljstva prerasla u kumstva. Slavimo život, dok one koji nisu više među nama čuvamo kroz priče.

I tako, do sledećeg viđanja, a tada ćemo opet da slavimo. Nađemo mi Đorđevići lako povod za okupljanje i proslavu. Pazite se, možda svratimo i do vas ili vi greškom upadnete kod nas. I da vam nisam u koži, jer glasni smo, a i ima nas puno.

Ali ne sekirajte se, dobićete zagrljaja i poljubaca kao nikada pre. Nismo se bez razoga rodili u kraju nazvanom Toplica.

Uzdravlje!

 

Ostavite odgovor

Top