Dolazak deteta u hraniteljsku porodicu je događaj koji predstavlja novi početak i za dete i za hraniteljsku porodicu. Kod obe strane javljaju se pomešana osećanja – uzbuđenje,tuga, strah, strepnja, nada, uzbuđenje.
Dete može da oseća tugu jer napušta poznate osobe i mesto gde je do tada živelo. Oseća strah jer dolazi na novo, nepoznato mesto, kod novih ljudi čije navike i način života ne poznaje.Priprema deteta za ulazak u novu porodicu zavisi uzrasta deteta i njegove sposobnosti razumevanja situacije. Sa detetom treba da razgovara osoba koja najbolje poznaje dete, kojoj dete veruje i sa kojom ima dobru komunikaciju. Prilikom priprema deteta za smeštaj treba odgovoriti na mnoga postavljena pitanja deteta, kao i ona koja nijeizgovorilo. Dete će zanimati ko su ljudi kod kojih će živeti, kako se zovu. Čime se bave, ima li druge dece u prodici, gde će ići u školu, šta je sa braćom i sestrama ako ih ima, kako će se nova porodica odnositi prema njemu, hoće li moći da kontaktira sa roditeljima, koliko će dugo ostati u porodici itd.
Dobra informisanost, tj. dobra priprema deteta olakšava prilagođavanje u hraniteljskoj porodici i treba je planirati i pađčjivo sprovoditi. U slučaju urgentnog smeštaja, kada se dete hitno smešta u porodicu priprema se radi tokom samog preseljenja.
Osim što se priprema dete, vrši se i priprema hraniteljske porodice za dolazak novog člana. Neretko, kaže se da priprema hranitelja započinje odlukom o bavljenju hraniteljstvom. Osim toga, oprema se dom za dolazak deteta, priprema se soba za dete, bira nameštaj, oprema, detalji.
Hranitelji se u sklopu priprema za dolazak konkretnog deteta informišu o karakteristikama deteta, qegovim prethodnim iskustvima i aktuelnim potrebama. Važno je dahranitelji znaju osnovne podatke o detetu i porodici iz koje dolazi, kao i razloge za izmeštanje deteta iz porodice, podatke o zdravstvenom statusu, obrazovanju. Hranitelje treba uputiti kakve su navike deteta (san, ishrana, hihijena, oblačenje itd), interesovanja, veštine, znanja, ko su važne osobe za dete, kada će i kako kontaktirati sa roditeljima i srodnicima. Veoma je važno da hranitelj ima sve ove informacije pre dolaska deteta u porodicu jer će biti u prilici da se suoče sa mnogim pitanjima i dilemama.
Trebalo bi da pre preseljenja u hraniteljskiu porodicu, dete upozna hranitelje, i da u procesu upoznavanja stvori početno poverenje i međusobnu bliskost sa članovima nove porodice. Deca u porodicu dolaze najčešće iz kriznih situacija i traumatitovana, te je potrebno veliko strpljenje i tolerantnost hranitelja da bi deca stekla elementarno poverenje u njih.
Kada dete dođe u porodicu hranitelji treba da ga upoznaju sa okruženjem i navikama- da pokažu sobu, krevet, da zajedno spakuju detetove stvari, objasne gde i kada obeduju, spavaju, održavaju higijenu, gde će dete pisati zadatke, učiti…
Međusobno prilagožavanje zahteva vreme. To je proces koji traje i zavisi od ondividualnih karakteristika deteta i članova porodice. I pored dobrog planiranja i priprema za otpočinjanje hraniteljstva, proces međusobnog prilagođavanja može da protiče uz teškoće. Stručnjaci centra za porodični smeštaj, savetnici za hraniteljastvo su tu da pruže podršku detetu i porodici u periodu adaptacije, ali i svim kasnijim situacijama kada se porodica i dete nađu pred izazovima koje ne umeju sami da prevaziđu.
Autor teksta:Slavica Đurić Pavlović
fotografije :Peđa Filipović
medijski sadržaj broj:24
Naziv projekta:Vratimo osmeh deci bez roditeljskog staranja
Glavni i odgovorni urednik:Predrag Filipović
Nosilac projekta:Medijska kuća I FM Topola, portal NOVINicE