Mirisi i ukusi sela su ono što im daje poseban pečat. Od Vojvodine, preko zapadne, centralne, istočne i južne Srbije, postoje razlike u kulturi, koloritu, gastronomiji, običajima … Strancu, a i domaćem gostu u seoskom turizmu neće biti potrebno mnogo vremena da se uveri u gostoljubivost, ljubaznost, otvorenost i toplinu srpskih domaćina.
Rukovanje, desnom rukom, pri predstavljanju i upoznavanju je obavezno. Poljupci i to tipično srpski – tri puta i kada vas dočekuju i kada vas ispraćaju. So i pogača, a potom slatko su tradicionalan deo dobrodošlice.
U srpskim selima se nazdravlja uz domaću rakiju nastalu u porodičnoj destileriji. Nazdravlja se uz kucanje čašicama ili čokanjčićima, obavezno gledanje u oči i uzvik „Živeli!“. Zdravice se drže u svečanim prilikama, a za svečane prilike se uvek nađe povod. Turisti u seoskim domaćinstvima mogu da uživaju u obilnoj i začinjenoj hrani koja se sastoji od tri obroka dnevno, ručak je najobilniji, a sve to začinjeno ljubavlju i vrednim rukama domaćica.
Na vojvođanskim salašima puca ravničarski pogled na nepregledno, otvoreno nebo, drvorede bagrema, i zašušurenu kuću sa avlijom pod orahom, sve miriše na promincle i štrudlu sa makom… Ovde ćete upoznati drugačiji način života, mirniji, opušteniji tempo a čitava atmosfera će vas vratiti u doba pravog vojvođanskog hedonizma, na seoskoj kaldrmi u hladu oraha…
Seoski turizam nije samo puki odmor turista u seoskim domaćinstvima, već obuhvata i izlete u okolne predele, obilazak prirodnih atrakcija i kulturno-istorijskih znamenitosti kraja, tradiconalne, folklorne i turističke manifestacije, sportske i rekreativne aktivnosti u prirodi, prodaju zanatskih i ručnih radova i suvenira i hrane i pića iz domaće radinosti.
Tekst: Dragana Arsenijević
foto: peđa f.