Jedna priča neverovatna a životna…
Ona je posebna žena. Prijatne spoljašnjosti, modernog izgleda. Kreativna, energična, optimistična. Pleni.
Bila je podrška majci, koja je kao hranitelj brinula o jednom detetu .To iskustvo je osnažilo.
Odlučna je bila u nameri da i ona postane hraniteljica i preuzme brigu o detetu sa razvojnim teškoćama. Pripremala se ozbiljno, odgovorno, kao i svi borci u životu. Relativno mlada i bez roditeljskog iskustva, preuzela je brigu o devojčici sa Daunovim sindromom. Pamtim njene reči.
„Zadatak koji sam dobila i izabrala je plemenit,ali traži strpljenje, upornost, vreme i hrabrost.Da ne zaboravim i ogromnu količinu ljubavi koju pružamo u ta nevina bića,kao dobar materijal u temelje kuće, čiji zidovi treba da odole vremenu i svemu što jedno postojanje sa sobom nosi.Da bismo učinili dobro detetu i sebi,moramo da raspolažemo činjenicama i da ih u potpunosti prihvatimo. Za početak da budemo zahvalni ljudima koji su je doneli na svet.Moj zadatak nije bio da se pitam zašto njeni roditelji nisu ispunili svoju misiju, već da se potrudim da nadomestim nedostatke, da je ojačam i volim.Da li postoji išta lepše nego postati ruka spasa za novi početak? Za uzvrat kao nagradu dobila sam nešto veliko: osmeh od uva do uva, male ruke koje toliko čvrsto grle da podrhtavaju.Njene oči su boje badema sa iskrama u kojima sam videla nadu.
Vreme je prolazilo, a ona se kao najlepši cvet otvarala.Mi smo postali njeni a ona naša.“
Obzirom da je hraniteljstvo privremen oblik zaštite dece bez roditeljskog staranja, devojčica je nakon izvesnog vremena otišla iz njihove porodice „Spremili smo je, kao što naš narod tradicionalno ume, uz darove, vidljive i nevidljive.One koje nosi u srcu i one koji će je svojim materijalnim postojanjem sećati na na rano detinjstvo“.
Nakon ove, u njihovoj porodici, bile su još tri devojčice na hraniteljstvu.Briga o deci sa Daunovim sindromom za njuje bilo najlepše iskustvo.Nije imala dilemu kada je trebala da preuzme brigu o još jednoj devojčici sa istim sindromom.
Ona se uz podršku porodice, lavovski borila sa brojnim razvojnim teškoćama dece,uz razumevanje da ova deca imaju iste potrebe kao i deca urednog razvoja.
Ovo je priča o ženi koja je njihovu različitost doživljavala kao lepotu
Godine su prolazile a ona se nije ostvarila kao majka.Prihvatila je tu činjenicu i svoj brak i skladan partnerski odnos oplemenjivala zajedničkom brigom o deci bez roditeljskog staranja.
Na pragu 50 ih, kada je vreme i da se sumiraju neki životni bilansi, ona je saznala da će postati majka.Pre toga , ona i suprug su doneli odluku da usvoje dve devojčice.
Autor teksta:Verica Novčić Petrić
fotografije (jesen u Šumadiji):Peđa Filipović
medijski sadržaj broj:1
Naziv projekta:Vratimo osmeh deci bez roditeljskog staranja
Koordinator projekta:Slavica Đurić Pavlović, diplomirani psiholog
Stručni saradnik na projektu:Verica Novčić Petrić, diplomirani psiholog
Novinar na projektu:Dijana Čolaković Filipović, specijalni pedagog
Glavni i odgovorni urednik:Predrag Filipović
Nosilac projekta:Medijska kuća I FM Topola, portal NOVINicE