Ви сте овде
Насловна > Наше приче > Đurine ćelije istorijsko blago u carstvu prirode

Đurine ćelije istorijsko blago u carstvu prirode

U prelepoj rudničkoj šumi sela Manojlovci, gde zvuci Kaluđerskog potoka i mirisi stoletnih bukvi prave harmonični ugođaj svim čulima, nalazi se arheološko nalazište Đurine ćelije.

Naša domaćica u poseti ovom lokalitetu, bila je Zorica Stopić Petrović kustos Narodnog muzeja iz Aranđelovca.

Arheološki lokalitet Đurine ćelije (XV-XVII vek) nalazi se na severnim padinama Rudnika udaljen od savremenih naselja i puteva. Arheološkim istraživanjima u trajanju od 2013-2018. godine potvrđena su narodna predanja da se na ovom mestu nekada nalazio manastir. Đurine ćelije pripadaju ataru sela Manojlovci (opština Topola).

U turskim defterima iz XVI veka kod sela Jarmenovaca (u susedstvu Manojlovaca) beleže se dva manastira Sveti Nikola i Sveti Arhangel pa se zbog toga pretpostavlja da su na Đurinim ćelijama pronađeni ostaci jednog od njih.

(Situacioni plan lokaliteta)

Priče o postojanju nekadašnjeg manastira privlačile su pažnju istraživača. Jedan od prvih bio je Jovan Mišković, sredinom druge polovine XIX veka koji je zabeležio da: „Kaluđerski potok zove se tako što je tu nekad manastir postojao. Duvarine se zovu i sada Đurine ćelije, po nekom kaluđeru Đuri…“. O Đurinim ćelijama kratko saopštava i Miloje Rakić, početkom XX veka. Prema svedočenju meštana, do pre nekoliko decenija, na ostacima zidova su se nazirale freske, a pre Drugog svetskog rata ovde su pronalaženi bakarni sudovi oblika putira i srebrne čaše.

Međutim, lokalitet je u više navrata devastirana od strane tragača za blagom. Na lokalitetu je otkrivena manja jednobrodna crkva u kojoj se sačuvao živopis sa početka XV veka. Sa južne strane crkve nalazio se manastirski konak, a zapadno od konaka pronađeni su ostaci potpornog (ogradnog) zida. Istražena je i nekropola, a pokojnici su se sahranjivali u neposrednoj blizini manastirske crkve. Najmlađi horizont sahranjivanja pripada XVII veku, dok za starije grobove ostaje otvoreno pitanje njihove upotrebe.

Potoci, rečice, izvori sa pitkom planinskom vodom, spektakl za ljubitelje prirode i fotografije su za sada nedovoljno iskorišćeni potencijal. Mi kao medij smo među prvima pričali i pisali o Đurinim ćelijama kao i lepotama ovog dela Šumadije. Nadamo se da će u bliskoj budućnosti naše apele čuti oni koji donose odluke o projektima. Ulaganja bi bila minimalna a korist stostruko veća.

Fotografije i tekst: (Peđa.F)

Korišćeni podaci sa sajta:http://sveoarheologiji.com

 

Ostavite odgovor

Top