Vi ste ovde
Naslovna > Dečija maštaonica > Dimitrije Gružanin i Đorđe Pantić-Pobednici među pobednicima

Dimitrije Gružanin i Đorđe Pantić-Pobednici među pobednicima

Sa zadovoljstvom najavljujemo treću reportažu serijala „Volim svoj zavičaj“, koji realizuje Medijska kuća IFM u saradnji sa Medijskom zajednicom Srbije! U ovom izdanju predstavljamo pobednički rad iz Osnovne škole „Živko Tomić“ iz Donje Šatornje – a ujedno i rad koji je stručni žiri proglasio za „pobednika među pobednicima“ u kategoriji video reportaže.

Autori ove izuzetne reportaže su Dimitrije Gružanin i Đorđe Pantić, talentovani učenici petog razreda, pod mentorstvom nastavnice Danijele Pavlićević. Njihov rad o Jarmenovcima ističe se svojom autentičnošću, pažnjom prema detaljima i iskrenom ljubavlju prema rodnom kraju.

U ovoj reportaži prošetajte obroncima Rudnika i otkrijte bogatu prošlost, kulturno nasleđe i svakodnevni život Jarmenovaca – sela koje ima dušu. Njihova reportaža oduševila je stručni žiri i pokazala kako mladi novinari mogu oživeti zavičaj na jedinstven način.

Medijska kuća IFM – mesto gde zavičaj živi kroz glas mladih generacija!

Mesto u kome živimo

Po predanju, Jarmenovci su dobili ime još u rimsko doba kada su šume sečene, kada su se rude topile. Ostalo je samo nekoliko stabala javora za pravljenje jarmova.

Davne 1979. godine je zvanično doneta odluka za izgradnju fabrike koja je završna 1985. godine. Bila je korisna ne samo za Gornju Jasenicu, već i za celu opštinu Topola, pa i šire.Osnovna škola u Jarmenovcima postoji od 1865. godine. Prva školska zgrada podignuta je u crkvenoj porti. Pravljena je od zemlje i od drveta, a pokrivena ćeramidom. Saznajemo da je Krasiječki sajdžija, Dimitrije Pešić, prodao sat za jarmenovačku školu za 12 dinara. 4. decembra je izvršeno čišćenje odžaka na ovdašnjoj školi. U početku, prema kazivanju, deca su nosila stolice, tronoške od kuće. Posle Prvog svetskog rata nabavljene su klupe zahvaljujući beogradskoj opštini Savski venac.


Od davnina postoji predanje o Svetnjačkom potoku. Priča o postojanju manastira prenosila se sa kolena na koleno i postojala kao legenda u našem selu, sve do 2013. godine, kada su arheolozi zaista pronašli ostatke manastira. Ovaj arheološki lokalitet nazvan je Đurine ćelije. Veruje se da je manastir čiji su ostaci pronađeno građen negde u 15. veku. Na mestu iskopavanja pronađene su keramičke posude, alati, novčići Srba u vreme Otomanskog carstva. Freske na kojima je manastir bio oslikan bile su raskošne lepote i veruje se da ih je radio neki veliki majstor toga vremena. Neobičan lokalitet, blizina reke, prelepa priroda i duhovni mir koji ovo mesto pruža, učinile su manastir Đurine ćelije turističkom atrakcijom mog sela.
Crkva posvećena Svetom Savi podignuta je u periodu 1968-1972. godine u srpsko-vizantijskom stilu. U vreme sveštenika Radivoja Pinića hram je osveštao 1972. godine episkop žički Vasilije. U istom dvorištu – porti nalazi se i starija crkva posvećena pokrovu Presvete Bogorodice, koja je predstavljala nepokretno kulturno dobro. Tu se nalazi i spomenik ratnicima Oslobodilačkih ratova, 1912-1918. godine podignut 1923. godine.

U mom selu postoji i radi jedna od najstarijih kafana u Srbiji. Ne postoje tačni podaci kada je kafana izgrađena, ali postoji predanje da je građena između dva srpska ustanka. Takođe, predanje kaže da je tu uvek bila kafana. 1921. godine, moj čukundeda Vojislav Jovičić dobio je „“specijalno mehansko pravo“, kupio je kafanu i počeo da radi. Kafanu je kasnije nasledio moj pradeda, Miodrag Pantić Šane, a zatim moj deda Sveta Pantić. Danas je vlasnik moj otac Dane Pantić. Za sve ovo vreme, kafana u mom selu nije bila samo ugostiteljski objekat, već i mesto mnogih kulturnih dešavanja. Igrane su mnoge pozorišne predstave, snimani mnogi filmovi, održavane književne večeri, kao i bisokopske projekcije. Jednom je čak bila i mesto odbrane diplomskog rada studenta Beogradskog univerziteta.

Pogledajte nagrađenu reportažu:

autori reportaže: Dimitrije Gružanin i Đorđe Pantić
Škola: OŠ „Živko Tomić“, Donja Šatornja
Razred: peti
Mentor: Danijela Pavlićević

Glavni i odgovorni urednik:Peđa Filipović

Stručni žiri u sastavu  Predrag Bajić, docent na Fakultetu za sport (predavač novinarskih predmeta), i dr Zoran Jevtović, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Nišu (grupa novinarskih predmeta) doneo je sledeći zaključak:

Da je narativ uvek prisutan u našem okruženju odlično ilustruje reportaža dva drugara iz istog razreda: Dimitrija i Đorđa. Reporterski predano, prikazujući mesta i ljude otkrivaju priče o svom kraju, uz običaje i vrednosti koje ih krase, usklađujući sadržaj sa dostupnim materijalom. Koristeći tehniku rekonstrukcije „kopaju“ za dokazima, fotografijama i dokumentima iz davnih vremena, autentičnim predmetima i dešavanjima prikupljajući materijal oko kojeg grade čulno doživljavajuću priču. Ova reportaža sadrži sve što i ostale, ali i mnogo više: autentičan istraživački postupak kojim nam istoriju čine bliskom i pristupačnom konstrukcijom sa vidljivim novinarskim ambicijama. Efektan prvi i poslednji kadar samo upotpunjuju stav kako je televizijski žanr najbolji kada je najjednostavniji!

medijski sadržaj broj:7

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Opštine Topola, stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Ostavite odgovor

Top