U novoj epizodi serijala „Čuvari kragujevačkih sela“ vodimo vas u selo Vlakča, smešteno podno planine Rudnik. Ovo tipično šumadijsko selo, udaljeno svega 25 kilometara od Kragujevca, na prvi pogled odiše mirnoćom i prirodnim lepotama, ali u sebi krije bogatu istoriju i zanimljive priče. Od starosedelačkih domaćinstava i rimskih tragova, preko vojničke tradicije, pa sve do prvih avijatičara Srbije, Vlakča je kroz vekove bila simbol povezivanja tradicije i modernog duha.
Selo je poznato po svojim prelepim dvorištima, čistom vazduhu i bogatoj prirodi, ali i po specifičnoj vojnoj tradiciji. Izdvajala se po velikom broju obrazovanih oficira i generala, među kojima je najpoznatiji Mihailo Petrović, prvi srpski avijatičar i prva žrtva našeg vazduhoplovstva. Tragovi istorije se ovde pronalaze na svakom koraku – od rimskih novčića i hramova do starih utvrđenja.
Inspirisani pričom o Radomiru Rajku Maksimoviću, 94-godišnjem najstarijem aktivnom pčelaru u Šumadiji, odlučili smo da posetimo Vlakču i istražimo ne samo priče iz prošlosti, već i savremene izazove i inspirativne ljude koji održavaju duh sela živim. Slušajući zahteve naših čitateljki i čitalaca, krenuli smo u ovo pitomo, ali jedinstveno selo, da otkrijemo priče koje oblikuju njegovu svakodnevicu.
Bila je to hladna decembarska subota kada smo posetili deda Rajka. Zimsko sunce obasjavalo je šumadijske brežuljke, dok je lagani povetarac donosio miris suvog lišća i prve naznake zime. Kada smo stigli, dočekao nas je vedrog lica, sa kačketom na glavi i blagim osmehom. „Dobrodošli, deco! Ovde je mir, ovde je život,“ rekao je, pružajući ruku svakom od nas.
Razgovor smo vodili u dvorištu njegove kuće, gde je delio priče o svom životu i radu. Pčelarstvom je počeo da se bavi 1942. godine, kada je nakon streljanja oca u Topoli od strane Gestapoa, zajedno sa majkom Natalijom, očuvao pčele i porodicu. Rođen je u selu Kotraža, a njegova porodica bila je među prvima koja je imala košnice sa pokretnim saćem, još tridesetih godina prošlog veka. „Te košnice su bile pravo čudo za ono vreme,“ priseća se deda Rajko dok pokazuje stare fotografije.
Deda Rajko ima 92 godine i preko 80 godina iskustva u pčelarstvu. „Pčele su kao porodica. Svaka ima svoju ulogu, svaki roj je priča za sebe,“ kaže dok nas vodi između redova košnica. „Ako ih slušate i razumete, one vam kažu sve što treba da znate.“
Pripovedao nam je o životu sa suprugom Micom u Aleksincu, njihovom dolasku u Kragujevac, i kako je sve vreme pčelario. „Tada nisam ni slutio da ću provesti ceo život s njima. Pčele me nauče strpljenju i radu. A med? To vam je dar prirode, pravo zlato,“ kaže Rajko dok u ruci drži teglu meda i pokazuje nam njegovu zlatnu boju. Njegove reči nose jednostavnu, ali duboku životnu filozofiju: „Kad brinete o nečem, bilo da su to pčele ili ljudi, život vam uzvrati na najlepši mogući način.“
Osim o pčelama, deda Rajko je govorio o važnosti očuvanja prirode. „Kad brinemo o prirodi, ona nam vraća stostruko. Bez čistog vazduha i cvetnih livada nema ni pčela,“ ističe, dodajući kako je učio unuke da poštuju svaku biljku i životinju jer su sve deo jednog velikog sklada.
Rajko je dočekao pet generacija – on je otac, deda, pradeda i čukundeda. Njegova porodica i danas nastavlja tradiciju pčelarstva. „Ponosan sam na svoju decu i unuke. Oni će nastaviti tamo gde ja stanem,“ kaže dok pokazuje zlatnu pčelu koju je dobio od Saveza pčelarskih organizacija Srbije.
Na kraju posete, Rajko nas je počastio teglicom meda, uz poruku: „Uživajte u ovom daru prirode, i zapamtite – kad god vidite pčelu, znajte da negde postoji neko ko o njoj brine.“
Deda Rajko je simbol trajne veze između čoveka i prirode, ali i primer kako posvećenost i ljubav prema poslu mogu prebroditi godine. Njegova priča ostaje inspiracija za sve nas, podsećajući nas na vrednosti koje vredi negovati.
Ovo je bio jedan od onih razgovora koji se zauvek urežu u sećanje. Deda Rajko, sa svojih 92 godine, najstariji je sagovornik s kojim sam ikada razgovarao. Njegove reči nisu samo svedočanstvo o životu, već prava riznica mudrosti. Dok je pričao, činilo se kao da vreme staje, a svaka njegova rečenica nosila je težinu iskustva i jednostavnu istinu. Posmatrajući ga kako s ljubavlju govori o pčelama i prirodi, shvatio sam koliko su posvećenost i mir ključni za ispunjen život. Ovo nije bila samo priča o pčelaru, već lekcija o tome kako živeti u skladu s prirodom i sobom.
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Grada Kragujevca-Gradske uprave za društvene delatnosti, stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
medijski sadržaj broj:13
Glavni i odgovorni urednik: Peđa Filipović
Fotoreporter: Željko Stevanović
Stručni saradnik na projektu, poreski savetnik: Sanja Bulat
Novinar: Boris Krstić
Montaža video materijala: MAX FM doo Jagodina
Koordinator projekta: Dijana Čolaković Filipović
Administrativni radnik: Biljana Marković