Diana Budisavljević (Inzbruk, 15. januar 1891 — Inzbruk, 20. avgust 1978), devojačko prezime Obekser (njem. Obexer),humanitarka je austrijskog porekla koja je tokom Drugog svetskog rata spasila 15.336 dece iz ustaških logora smrti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Deca koju je pokušavala da spase, su bila uglavnom srpska sa Korduna, Kozare, hrvatskih i bosanskih sela.Ova akcija je bila jedna od najtežih i po broju spasenih najobimnijih humanitarnih akcija vezanih za koncentracione logore u Drugom svjetskom ratu. Umrlo je 3.254 djece, tokom spasavanja ili odmah po napuštanju logora, iscrpljeno torturom, glađu i bolešću, dok je više od 12.000 izbavljene dece preživelo rat.
Bila je udata za hirurga Julija Budisavljevića, šefa hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu.On je bio jedan od malobrojnih zagrebačkih Srba pošteđenih ubijanja, proterivanja ili pljačke imovine za vreme NDH.
Da bi sačuvala podatke o deci koju je zbrinjavala tokom rata, vodila je kartoteku o njima, s nadom da bi jednoga dana mogla biti vraćena svojim biološkim porodicama.
Imala je podršku uskog kruga ljudi, svi koji su se bavili spašavanjem djece iz logora rizikovali su sopstvene živote.
„Dnevnik Diane Budisavljević“, originalno napisan na nemačkom, izdat je u samo 700 primeraka. Pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. Na hrvatskom je izdat u Zagrebu 2003, pod imenom „Dnevnik Diane Budisavljević 1941–1945“, priredila za štampu Silvija Szabo, Hrvatski državni arhiv, Spomen-područje Jasenovac. U njemu je opisivala situaciju, uslove u kojima su se nalazila djeca logoraši, njihova mučenja, stradanja i umiranja, strepnju za njih, za sebe, kao i susrete i razgovore sa nekima od najvećih ratnih zločinaca, odgovornih za genocid u NDH.
Dnevnik je objavljen 2003. godine u Zagrebu „Dnevnik Diane Budisavljević 1941-1945“, sačinjen od 388 prevednih zapisa sa nemačkog. Od tada je započelo značajnije istoriografsko interesovanje za njene podvige.Snimljen je film „Dnevnik Diane Budisavljević“.Film je bio apsolutni pobednik 66. Pulskog filmskog festivala 2019. godine.
Diana Budisavljević posthumno je odlikovana:
-Zlatnom medaljom „Miloš Obilić“ za ispoljenu hrabrost i dela ličnog herojstva. Medalja je dodeljena povodom Dana državnosti Republike Srbije 2012. godine, a uručena je njenom praunuku Leonardu Rašici 23. oktobra 2013. godine.
-Prvi je nosilac novoustanovljenog odlikovanja Srpske pravoslavne crkve „Carica Milica“ (2011), za plemenitost i humanitarni rad.Orden je uručen 18. oktobra 2013. godine njenom praunuku, piscu Leonardu Rašici.
-U Beogradu, Kozarskoj Dubici, Prijedoru i Gradišci dobila je ulice, a u Gradišci je podignuta i spomen česma sa njenim imenom.
-Doneta je odluka o podizanju spomenika Diani Budisavljević u Beogradu.[20]
-Pored toga, srpska kulturna javnost joj je odala priznanje kroz više dela. Književnik Boško Lomović napisao je delo „Knjiga o Dijani Budisavljević“, dok producent i glumac Tihomir Stanić priprema film o Diani Budisavljević i o koncentracionom logoru Jasenovac.
-Snimljen je i dokumentarni film „Dianina djeca”
Izvor:wikipedia